Da li je dozvoljeno prodati MUSHAF?

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog

Rekao je dr. Abdunnasir ibn Hidr Milad u svojoj doktorskoj disertaciji koja tretira pitanja trgovine u islamu:

Propis prodaje mushafa

Hanefijski mezheb: Nisam našao jasan tekst hanefija koji pojašnjava propis prodaje mushafa, osim što smatram da oni dozvoljavaju trgovinu njime, zato što je u djelu „Bedai’u-s-sanai’a“ došlo: „Zato, ako bi prodao mushaf, ono što je uz njega, ulazi u predmet trgovine…“ (El-Kasani: Bedai’u-s-sanai’a 1/34.), zato što njegove riječi: „…ako bi prodao mushaf, ono što je uz njega, ulazi u predmet trgovine…“ podrazumijeva da je prodaja dozvoljena, jer ulazak onog što je uz njega upućuje na dozvolu trgovine, jer ako trgovina njime nije dozvoljena, nebi ono što je spojeno s njim ušlo u propis zbog neispravnosti trgovine.

Malikijski mezheb: Smatraju prodaju mushafa dozvoljenom bez ikakve smetnje, jer se to odvijalo za vrijeme ashaba u Medini, a nisu to negirali. Došlo je u djelu „Mevahibul-dželil“: „Dozvoljeno je iznajmiti mushaf, jer ga je dozvoljeno i prodati. Njegovu prodaju su dozvolili mnogi tabi’ini…“ (El-Hattab: Mevahibul-dželil 5/423.) U djelu El-Mudevvene stoji: „Nema smetnje u tome. Ljudi su u Medini prodavali mushafe, a ashabi su tome svjedočili i nisu im negirali. (Predaja Suhnun ibn Se’id Et-Tenuhija 11/408.)

Šafijski mezheb: Pokuđeno je prodavati mushaf, ako za tim nema potrebe. U „Nihajetul-muhtadž“ je zapisano: „…i pokuđena je prodaja mushafa bez potrebe, za razliku od kupovine…“ (Er-Remli: Nihajetul-muhtadž 3/389.)

Hanbelijski mezheb: Razišle su se predaje hanbelijskog mezheba oko prodaje mushafa, a ispravna predaja je da nije dozvoljeno prodavati mushaf. Od imama Ahmeda je preneseno da je rekao: „Ne znam nikakvu olakšicu (ruhsu) za prodaju mushafa.“ Druga predaja unutar mezheba je da je prodaja mushafa dozvoljena, ali pokuđena. I kaže se da postoji treća predaja koja je dozvoljava bez pokude. U „Insafu“ stoji: „Oko prodaje mushafa imamo dvije predaje:

Prva: Nije dozvoljeno i prodaja nije ispravna i ovo je odabrani stav u (hanbeliskom) mezhebu. Imam Ahmed je rekao: “Ne znam da u trgovini njime ima kakva olakšica.“

Druga: Dozvoljeno je, ali pokuđeno. Od njega se prenosi i treći stav: Da je dozvoljeno bez ikakve pokude.“ (El-Merdavi: 4/266.-267.)

Iz iznesenih stavova islamskih pravnika vidimo da se oko prodaje mushafa razilaze na tri stava (mezheba):

Prvi: Dozvola i to je stav hanefija, malikija i treća predaja kod hanbelija.

Drugi: Potpuna zabrana i to je odabran stav kod hanbelija.

Treći: Trgovina njime je pokuđena, kao što kažu šafije i druga predaja od hanbelija.

Dokazi:

Prvi mezheb svoj stav dokazuje time što je predmet prodaje papir, tinta i korice, ako je ukoričen, te ukrasi, ako je ukrašen, a samo znanje se ne prodaje, jer znanje nije materijalno. Također, mushaf je čist, podložan korištenju popust ostalog imetka kojim je dozvoljeno trgovati, tako da ulazi u Njegove riječi: „A Allah je dozvolio trgovinu.“ (El-Bekare 275.)

Zagovornici drugog stava zabranu dokazuju sljedećim:

  1. Da je Omer, radijallahu ‘anhu, prolazeći pored onih koji su prodavali mushafe i govorio: „Loše li trgovine.“ (Dža’d u Musnedu 1/328., Abdurrezak 8/114., Bejheki u Sunenu 6/16. i Ibn ebi Davud u El-Mesahif, 159. str.)
  2. Od ibn Omera, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je bio oštar po ovom pitanju, rekavši: „Poželio sam da se ruke otkidaju zbog prodaje mushafa.“ (Se’id ibn Mensur u Sunenu 2/358., a putem njega i Bejheki u Sunenu 6/16., Ibn ebi Davud u El-Mesahif 180., ibn ebi Šejbe 6/26., br. 255.)
  3. Jer sadrži zapisan Allahov govor, pa je nužno da ga sačuvamo od kupovine i cjenkanja.

Treći mezheb dokazuje sljedećim dokazima:

  1. Onim što se prenosi od nekih ashaba, kao što je Ebu Musa El-Eš’ari, da su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prodaju mushafa smatrali pokuđenom. (Ibn ebi Šejbe u Musannefu 7/4.)
  2. Od ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je kudio kupovinu i prodaju mushafa. (Šafija u El-Umm 7/176., Abdurrezak 8/110., Bejheki 6/16.)

Ono što kod mene prevaguje je stav onih koji prodaju mushafa smatraju dozvoljenom, jer ovo pomaže njegovom širenju i distribuiranju u čemu se ogleda korist za muslimane, a prodaja proizilazi iz ulaganja u štampu mushafa, papir, tintu, troškove štampe i koričenje, a svima je poznato da štamparija ima svoju cijenu i to su stvari koje se prodaju, a ne sami mushaf, odnosno Allahove riječi koje se ne mjere novcem, niti cijenom. A Allah najbolje zna.

Autor: dr. Abdunnasir ibn Hidr Milad

Iz djela: „El-buju’u-l-muharreme wel-munehha ‘anha“ (Zabranjeni oblici trgovine) 455.-457. str.

Preveo: Kenan ef. Ćosić, prof.