HUTBA: GAFLET (NEMAR)

Hvala Allahu, Njega hvalimo i veličamo i od Njega pomoć i uputu tražimo. Koga On na pravi put uputi, niko ga u zabludu odvesti ne može, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na pravi put uputiti ne može.

Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, Koji nema druga i svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i Njegov poslanik. Neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu – ehli bejt, drugove – ashabe i sve sljedbenike. Amin.

Šta je to gaflet – nemar? Koji su njegovi uzroci, a koje su mu posljedice? I na kraju, kako se liječiti bolesti nemara?

Šejh El-Munavi je gaflet definisao kao: „Nedostatak osjećaja i pažnje prema onome čemu bi trebao usmjeriti svoju pažnju.“

Ljude i džine je Uzvišeni Allah stvorio, samo da Njemu robuju i da se u kratkom dunjalučkom životu pridržavaju Njegovih uputa, koje je slao preko svojih poslanika, kako bi na taj način zaslužili Njegovu milost i ušli u džennete, čija prostranstva su kao nebesa i Zemlja.

Zbog toga, čovjek se ne smije predavati nemaru, zaboravu i indolentnosti. Naprotiv, vjernik je dužan pred sebe postaviti jasni cilj i truditi se da taj cilj postigne.

Mi često vidimo ljude koji su nemarni prema ovom svijetu, ne zanima ih škola, ne zanima ih rad i privrjeđivanje, ne zanima ih brak i osnivanje porodice itd., i često nas ražalosti stanje takvih ljudi, međutim, pravi nemar, nemar koji vodi u propast jeste nemar prema izvršavanju Allahovih propisa, gaflet i zaborav na Ahiret, indolentnost u radu za islam, sticanju opskrbe za Džennet i pravljenju jakog imanskog štita koji će nas sačuvati vatre na Sudnjem danu.

Kaže Allah Uzvišeni:

اقْتَرَبَ لِلنَّاسِ حِسَابُهُمْ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ مُعْرِضُونَ

Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni u gafletu, bezbrižni, ne mare za to!” (El-Enbija: 1.), jer kako ćeš zaboraviti na Allaha, a valja ti sutra pred njim račun položiti. Valja odgovoriti u šta si život potrošio? Kako ti je mladost prošla? Kako si svoj imetak stekao i u šta si ga trošio? Šta si uradio sa svojim znanjem? Koliko si pažnje posvećivao Allahovoj kući? Koliko si namaza klanjao, a koliko si propustio? Jesi li bio dobar prema svojim roditeljima? I tako će se nizati pitanja dok čovjek sam protiv sebe ne posvjedoči, kao u suri El-En’am, gdje Allah Uzvišeni opisuje stanje onih koji su bili nemarni, kada dođu na Sudnji dan i stanu pred Njega:

يَا مَعْشَرَ الْجِنِّ وَالْإِنْسِ أَلَمْ يَأْتِكُمْ رُسُلٌ مِنْكُمْ يَقُصُّونَ عَلَيْكُمْ آيَاتِي وَيُنْذِرُونَكُمْ لِقَاءَ يَوْمِكُمْ هَٰذَا  قَالُوا شَهِدْنَا عَلَىٰ أَنْفُسِنَا  وَغَرَّتْهُمُ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَشَهِدُوا عَلَىٰ أَنْفُسِهِمْ أَنَّهُمْ كَانُوا كَافِرِينَ

O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” Oni će reći: “Mi to priznajemo na svoju štetu.” Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici. (El-En’am: 130.)

Molimo Allaha da nas sačuva nemara, da nam da budna srca u kojima će iman sijati sve do dana dok se ne sretnemo s Njim. Amin.

Molimo Allaha da ne budemo od onih za koje će On Uzvišeni reći da su bili u gafletu i nemaru prema Ahiretu, kao što je rekao u suri Kaf, obraćajući se svakom nemarnom:

لَقَدْ كُنْتَ فِي غَفْلَةٍ مِنْ هَٰذَا فَكَشَفْنَا عَنْكَ غِطَاءَكَ فَبَصَرُكَ الْيَوْمَ حَدِيدٌ

“Ti nisi mario za ovo (tj. Bio su u gafletu), pa smo ti skinuli koprenu tvoju i danas ti je oštar vid.” (Qaf: 22.)

Gospodaru naš, podari nam oštar vid kojim ćemo tvome Džennetu hoditi, a sačuvaj nas tmina zablude i zaborava na Tabe.

Uzvišeni pojašnjava ko su pravi nemarnici i kaže:

وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِنْ الْجِنِّ وَالْإِنسِ لَهُمْ قُلُوبٌ لَا يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لَا يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ آذَانٌ لَا يَسْمَعُونَ بِهَا أُوْلَئِكَ كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ أُوْلَئِكَ هُمْ الْغَافِلُونَ

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.“ (El-E’araf: 179.)

Gospodaru naš, uputi nas na pravi put. Gospodaru naš, daj našim srcima da shvate i Tebe spoznaju. Gospodaru naš, osnaži nas na Tvome putu i učvrsti nas sa postojanom riječju na dunjaluku i Ahiretu. Gospodaru naš, daj da čujemo Tvoje ajete i primimo pouku, Ti si Onaj koji Upućuje i Ti si milostiv.

Draga braćo, ovdje se postavlja pitanje: Koji su glavni uzroci nemara? Šta to čovjeka vodi lijenosti i pasivnosti kada je riječ o radu za Ahiret? Kada spoznamo uzroke, lahko ćemo odgovoriti na pitanje – kako se sačuvati nemara.

Mnogo je uzroka koji čovjeka vode u bolest nemarnosti, a mi ćemo spomenuti samo neke:

Prvo: Nepostojanje žudnje za Džennetom, jer čovjek koji žudi za Džennetom, ne može sjediti skrštenih ruku. Čovjek koji želi vječno uživati na Ahiretu, mora se trgnuti na ovom svijetu, kao što kaže Allah Uzvišeni:

وَسَارِعُوا إِلَىٰ مَغْفِرَةٍ مِنْ رَبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْضُ أُعِدَّتْ لِلْمُتَّقِينَ

Požurite oprostu vašeg Gospodara i Džennetu čije prostranstvo je kao širina nebesa i Zemlje, pripremljenog za one koji se Allaha boje.“ (Alu-Imran: 133.), jer čovjek koji zna šta je Džennet, koji je čitao njegov opis u Kur’anu i sunnetu, poželjeće da u njega uđe.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Allah ima posebne meleke koji putuju tražeći skupove gdje se Allah spominje. Kada nađu takav skup, dozovu jedni druge i sjednu s njima i zatim taj skup obaviju svojim krilima i tako se redaju dok ne ispune prostor između ovozemaljskog neba i zemlje.

Kada se ljudi raziđu s tih skupova, meleki se uzdižu i penju na nebesa. Pošto se raziđu sa skupa, Allah ih tada pita, a On najbolje poznaje Svoje robove: ‘Šta kažu Moji robovi?’“ Meleki odgovore: „Tebe slave, hvale, i veličaju i od Tebe traže.“

A Allah Uzvišeni upita: „A šta traže moji robovi?“ „Traže od Tebe Džennet.“ „A jesu li ga vidjeli.“ Oni odgovaraju: “Ne, tako nam Tebe, nisu ga vidjeli.”

Allah kaže: “Kako bi ga tek tražili da su ga vidjeli?” Oni odgovaraju: “Kada bi ga vidjeli, želja bi im se povećala, više bi ga tražili i više bi za njim čeznuli.“

Draga braćo, imamo li mi ovakva sijela? Da li nakon što klanjamo jaciju u džematu ostanemo još desetak minuta da Allaha spomenemo, da li ostanemo da poslušamo koji hadis, a se tako Allah nama ponosi pred svojim melekima? Da li na ovaj način pokušavamo otkoloniti nemar od sebe?

Drugi uzrok nemara jeste: Nedostatak straha od Vatre. U istom hadisu meleki govore da ovi ljudi koji su se u ime Allaha okupili u Njegovoj kući traže zaštitu, a Allah Uzvišeni upita, iako On najbolje poznaje robove svoje: „A od čega traže zaštitu?“ a oni odgovaraju: ”Od Tvoje Vatre, Gospodaru.“

Allah ih pita: ”Jesu li oni vidjeli Moju Vatru?“, a oni odgovaraju: ”Ne!“

Allah ih pita: ”Kako bi tek tražili zaštitu od nje da su je vidjeli!?“ Subhanallah, Vatra za koju nam je Uzvišeni objavio da je se čuvamo, kada je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنْفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلَائِكَةٌ غِلَاظٌ شِدَادٌ لَا يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ

O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti..“ (EtTahrim: 6.)

I treći uzrok: gubitak bogobojaznosti i straha od susreta sa Allahom. Onaj ko je ubjeđen da će stati pred Allaha, taj će se truditi da zadobije Njegovo zadovoljstvo. Kaže Uzvišeni u zadnjem ajetu sure El-Kehf:

فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا

„A ko se bude nadao susretu sa Allahom, neka radi dobra djela.“ (El-Kehf: 110.).

Molim Allaha da oprosti meni i vama. Tražite oprosta od Njega, On će vam oprostiti. Zaista je on onaj koji prašta i On je milostiv.

DRUGA HUTBA:

Hvala Allahu. Neka je salavat i selam na onoga koji je kao milost i opomena svjetovima poslan. Neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve sljedbenike. Amin.

Draga braćo, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bodrio ashabe, podsticao ih na činjenje dobrih djela, moralisao ih, a isto tako upozoravao na iskušenja koja će doći.

Od ebu Hurejre se prenosi da je sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: “Požurite sa dobrim djelima, jer će se pojavljivati smutnje koje će nastupati kao dijelovi mrkle noći; čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik – prodavat će svoju vjeru za dunjalučke stvari.” (Muslim)

Prenosi Džabir ibn Abdullah: “Govorio nam je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selle: “O ljudi, učinite tevbu Allahu, prije nego umrete i požurite sa činjenjem dobra, prije nego budete zauzeti,…(Ibn Madždže)

Braćo! Budimo istinski Allahovi, dž.š,, robovi koji se natječum u činjenju dobrih djela, koji se čuvaju zabranjenih i sumnjivih stvari, koji ispunjavjau preuzete obaveze, koji se međusobno vole i paze i koji se nadaju Allahovoj milosti i nagradi.

Draga braćo, okrenimo svoja srca Allahu, a čuvajmo se gafleta i lijenosti u izvršavanju dužnosti prema Allahu.

Usmjerimo svoje ciljeve ka Džennetu i Allahovom zadovoljstvu i ne posustajmo. Pomažimo se u dobročinstvu, jačajmo naš džemat i ne podvajajmo se.

Gospodaru, učini nas Tvojim istinskim robovima, koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, uputi našu djecu i naše potomke, ne dozvoli da ih se stidimo i da se oni nas stide, zbog činjenja onoga što si Ti zabranio, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

AMIN!