Kultura ponašanja prema susjedima

Lijep odnos prema susjedima izuzetno je naglašen u izvorima islama. Njegovo povezivanje sa vjerom u Allaha i Sudnji dan na najilustrativniji nacin govori o važnosti i znacaju tog odnosa. Uznemiravanje susjeda ubraja se u velike grijehe cije su posljedice ulazak u Vatru i devalviranje istinske i potpune vjere.
Važnost lijepog ponašanja prema susjedima potcrtana je kur’anskim ajetima i brojnim predajama Poslanika islama, s.a.v.s. Dobrocinstvo prema susjedima navedeno je u istom ajetu, zajedno sa vjerovanjem i ibadetom Gospodaru svjetova, Allahu Uzvišenom. Time se, ocito je, želi odaslati poruka u kojoj se, eksplicite, naglašava važnost lijepog i humanog postupka prema susjedima. Jer, ono što se stavlja u ravan vjere u Allaha Plemenitog itekako je bitno, vrijedno i znacajno. Allah Uzvišeni jasno porucuje:
«I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobrocinstvo cinite, i rodacima, i sirocadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koj su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.»
‘Abdullah b. ‘Abbas, r.a, pojašnjavajuci bližnjeg i daljnjeg komšiju, kaže: «Bližnji komšija je onaj sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!».
Analizirajuci ovaj ajet jasno se primjecuje da je sve u islamu zasnovano na jednom temelju, vjeri u Gospodara svjetova, a onda sve ostalo proistice iz toga: dobrocinstvo prema roditeljima, rodacima, sirocadi, siromasima, komšijama, putnicima i onima koji su u posjedu ljudi. Ako posmatramo samo redoslijed osoba koje je Allah Uzvišeni naveo u ovom ajetu, jasno se namece i važnost njihovog respektiranja i preferiranja jednih nad drugim. Sam covjek je sklon, po svojoj prirodi, da pocne sa najbližima, što je i razumljivo. Otuda su, roditelji i rodbina stavljeni naprijed, a onda sirocad i siromasi, koji su preci od susjeda, da bi susjedi bili klasificirani ispred putnika, jer je susjed stalno bliži i stalno je prisutan u odnosu na putnika, koji povremeno naide i nastavi svoje putovanje.

Džibrilovo oporucivanje susjeda

Koliko se u islamu susjedu pridaje važnost najbolje ilustruju rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje od njega prenose ‘Aiša, r.a., i ‘Abdullah b. Omer, r.a: «Toliko mi je Džibril oporucivao susjeda, da sam pomislio da ce ga uciniti nasljednikom!».
Hafiz Ibn Hadžer pojašnjava da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, pomislio, zbog permanentne Džibrilove brige za susjedom, da ce ga Allah uciniti nasljednikom u imetku drugog susjeda. Medutim, to je ostalo samo u domenu brige, pažnje i dobrocinstva, ali ta konstantna Džibrilova pažnja, najbolje govori o našoj obavezi lijepog odnosa spram susjeda.

Tri su grupacije susjeda

Vjerovjesnik islama, s.a.v.s, podijelio je susjede na tri grupe i svakoj od njih treba ukazati odreden respekt i pažnju, shodno grupi kojoj pripada. U hadisu koji prenose Ibn Omer i Džabir, r.a, Poslanik, s.a.v.s, istice: «Tri su grupe susjeda: susjed koji ima jedan, susjed koji ima dva i susjed koji ima tri prava. Susjed koji ima tri prava je onaj koji je musliman i u rodbinskim je odnosima, tako da on zadobija tri prava: pravo susjedstva, pravo islama i pravo rodbnskih veza; susjed sa dva prava je osoba koja je susjed a musliman je, dok je osoba sa jednim pravom susjed nemusliman».

Lijep odnos prema susjedu u direktnoj je vezi sa vjerom u Allaha i Sudnji dan

Koliko je lijep odnos prema susjedu tretiran u islamskoj tradiciji najbolje svjedoci Poslanikov, s.a.v.s., hadis koji taj odnos veže direktno za vjeru u Allaha Uzvišenog i Sudnji dan. Naime, uznemiravanje susjeda remeti ispravnu vjeru u Allaha i Sudnji dan i nije slucajno Vjerovjesnik islama, s.a.v.s., na prvom mjestu upozorio upravo na to, kao što se vidi iz predaje Ebu Hurejrea, r.a., u kojoj Muhammed, s.a.v.s., jasno naglašava:
«Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka ne uznemirava svoga susjeda! Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka lijepo pocasti svog gosta! Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti!».

Potvrda imana je u dobrocinstvu prema susjedu

Na koje mjesto je islam pozicionirao susjeda i dobrocinstvo spram njega, najbolje potvrduju rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojima se jasno prepoznaje da je lijep odnos prema susjedu preduvjet ispravnoj vjeri. On, u predaji Ebu Hurejrea, r.a., preporucuje pet bitnih elemenata za postizanje posebnih deredža, a medu njima je i dobrocinstvo prema susjedu. Pogledajmo: «Cuvaj se harama – bit ceš najpobožniji covjek; budi zadovoljan onim što ti je Allah propisao – bit ceš najbogatiji covjek; budi dobar prema svom susjedu – bit ceš vjernik; voli ljudima kao što voliš samome sebi – bit ceš musliman i, nemoj se puno smijati – jer cesto smijanje umrtvljuje srce!».

Najbolji je onaj koji ima najljepši odnos prema susjedu

Allahov Poslanik, s.a.v.s, definisao je da je najbolji drug i prijatelj onaj koji je najbolji prema svom drugu i prijatelju a najbolji je onaj susjed koji ima najljepši odnos prema svom susjedu. U hadisu koji prenosi poznati ashab ‘Abdullah b. ‘Amr, r.a, Vjerovjesnik jasno definiše:
«Najbolji od drugova kod Allaha je onaj koji se najljepše ophodi prema svom drugu, a najbolji od svih susjeda je onaj koji se najljepše ophodi prema svom susjedu!».

Sreca je u dobrom susjedu

U vecini predaja Poslanik islama, s.a.v.s, definiše srecu jednog covjeka u dobroj ženi, ugodnom prevoznom sredstvu i komfornom stanu. Medutim, u predaji imama Ahmeda Vjerovjesnik, s.a.v.s, na prvo mjesto stavlja susjeda, što jasno upucuje na njegovu važnost i znacaj. Naime, Nafi’ b. ‘Abdu-l-Haris, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kazao: «Sreca jednog covjeka je u dobrom susjedu, ugodnom prevoznom sredstvu i komfornom stanu!».

Lijep odnos prema susjedu produžava životni vijek

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je lijep odnos prema susjedu stavio u istu ravan sa lijepom naravi i održavanjem rodbinskih odnosa i sve to ucinio razlogom za oživljavanje i trajanje naselja i produženjem životnog vijeka. U hadisu koji prenosi njegova casna supruga ‘Aiša, r.a, to se jasno vidi: «Održavanje rodbinskih veza, lijepa narav i lijep odnos prema susjedima – oživljava naselja i cini životni vijek duljim!».

Susjed ima prioritet u kupovini kuce ili zemlje

Najbliži susjed, shodno pravilima islama, ima prednost u kupovini kuce ili zemlje, ukoliko se to u njegovom susjedstvu prodaje. To na najbolji nacin odslikava mjesto koje islam pridaje susjedu. Semure, r.a, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, nedvosmisleno istice: «Susjed ima prioritet u kupovini kuce!». U Ebu Davudovoj predaji stoji: «u kupovini kuce ili zemlje!». U Ibn Madžeovoj zbirci se navodi hadis: «Ko ima zemlju, pa je želi prodati, neka je ponudi svome susjedu!».
Džabir, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Susjed ima pravo prvokupnje. Ako bi bio odsutan, treba ga sacekati, ukoliko im je put zajednicki!».
Otuda neki ucenjaci, na temelju ovog, ali i hadisa koji bilježi Taberani u El-Mu’džemu-l-vesitu i El-Mu’džemu-s-sagiru, da i «dijete-susjed ima pravo prvokupnje, pa ce se s prodajom sacekati, dok ono ne poraste, pa mu tada ponuditi, da kupi ili da odustane!», posebnu pažnju ukazuju susjedu, pa makar bio i dijete.

Preporuka cašcenja komšiluka

Islamsko pravilo je pocastiti susjeda kada god se za to ukaže prilika. Posebno se to odnosi na hranu koju spravljamo a koja svoje mirise širi po komšiluku. To se posebno primjecuje kada se kuha neka hrana ili s roštilja, što je postalo prepoznatljiva gurmanska navika savremenog covjeka. Kada to radimo, onda se posebno preporucuje da ponudimo svoga susjeda i pocastimo ga onim što jedemo, kako bi i on osjetio blagodati onoga ciji se miris neodoljivo širi i dopire do njegovog doma. Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ebu Zerra, r.a, to jasno potcrtava. Ebu Zerr, r.a., kaže: «Moj prijatelj, s.a.v.s., mi je oporucio: «Kada kuhaš neko jelo, dodaj više vode, pa pogledaj porodice svojih susjeda i podijeli im jedan dio!».
Zabrana uznemiravanja susjeda

Brojne su predaje u kojima se istice prijetnja za loš odnos prema susjedu. U nekim predajama loš odnos spram susjeda definiše se kao nijekanje potpune vjere, dok se u drugim predajama zbog takvog odnosa prijeti zabranom ulaska u Džennet.
U hadisu koji prenosi Ebu Šurejh, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kategoricki tvrdi: «Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjenik!». Upitan je: «Ko to, Allahov Poslanice?». Odgovorio je: «Onaj ciji susjed nije siguran od njegovog zla i neprijatnosti
U Muslimovoj predaji, koju prenosi Enes, r.a., stoji: «Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, nece vjerovati ni jedna osoba dok ne bude željela svome susjedu ono što želi i samoj sebi!».
Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s, prijeti: «Nece uci u Džennet onaj od cijeg zla nije siguran njegov susjed!»
Poznata je, takode, predaja Ebu Hurejrea, r.a., u kojoj se navodi da su jednu ženu hvalili Vjerovjesniku, s.a.v.s, da nocu klanja, danju posti i dijeli sadaku, ali da uznemirava svojim jezikom svoje susjede, na što je Poslanik, s.a.v.s., energicno ustvrdio: «Nema kod nje dobra! Ona je stanovnica Džehennema!».

Nije vjernik onaj koji zanoci sit a njegov susjed gladan

Koliko je susjed prisutan u našem životu, pored ostalog, najbolje potvrduje Vjerovjesnikova, s.a.v.s., predaja u kojoj se naglašava da istinski vjernik ne može biti onaj ko legne sit a njegov susjed osjeca glad. Ovu vanrednu brigu o covjeku može iznjedriti jedino islam. Pogledajmo predaju koju od Poslanika, s.a.v.s., prenosi Ibnu-z-Zubejr, r.a: «Nije vjernik onaj koji zanoci sit, a njegov susjed gladan!».

Ko je susjed?

Postavlja se pitanje: Ko je susjed prema kome imamo sve te dužnosti i prema kojem moramo iskazati lijep odnos i dužan respekt? Na ovo pitanje odgovorio je Hasan el-Basri. On tvrdi da u susjede spada: «Cetrdeset kuca ispred, cetrdeset iza, cetrdeset s desne i cetrdeset s lijeve strane!».
To pitanje tretiraju predaje Aiše, r.a, Evza’ije, Ibn Šihaba i dr. ‘Aiša, r.a, takode, definiše granicu susjedstva sa «cetrdeset kuca sa svake strane».

Koji susjed ima prioritet?

Prioritet u našem dobrocinstvu ima najbliži susjed. To se jasno vidi iz ‘Aišine, r.a, predaje u kojoj je ona upitala Vjerovjesnika, s.a.v.s, o tome koji susjed ima prioritet u cinjenju dobrocinstva, po joj je on nedvosmisleno odgovorio: «Onaj koji je bliži tvojim vratima!».
Otuda je Ebu Hurejre, r.a, savjetovao: «Ne treba pocinjati sa daljim susjedom, vec sa bližim!».

Dobar odnos i prema susjedu nemuslimanu

Musliman nije dužan lijepo se odnositi samo spram muslimana. Njegov odnos spram susjeda koji nije musliman takode mora biti lijep i korektan. To, eksplicite, govori o fleksibilnosti, toleranciji i otvorenosti islama.
Mudžahid, poznati islamski ucenjak, prenosi predaju u kojoj navodi da je bio kod poznatog ashaba, ‘Abdullaha b. ‘Amra, r.a, u vrijeme kada je mladic koji ga je služio zaklao i gulio ovcu, pa mu je ‘Abdullah, r.a, naredio: «Mladicu, kada završiš s tim, prvo odnesi mesa našem susjedu židovu!» Jedan od prisutnih je prigovorio: «Zar Židovu, Allah ti se smilovao?!» ‘Abdullah, r.a, mu je na to odgovorio: «Cuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s, da toliko oporucuje susjeda da smo pomislili da ce ga uciniti nasljednikom!».

Poseban respekt prema susjedovoj supruzi

Dužan respket prema susjedima prepoznatljiva je crta Vjerovjesnikovih, s.a.v.s, savjeta koje nam je ostavio u emanet. S obzirom da je komunakcija sa susjedima svakodnevna i da u životu može doci do raznih iskušenja, Poslanik, s.a.v.s., energicno je upozorio na cuvanje moralnog integriteta susjeda. Otuda je, recimo, nemoralan cin sa susjedovom suprugom koji bi neko pocinio proglasio deset puta gnusnijim, težim i grešnijim.
El-Mikdad b. el-Esved, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao svoje ashabe o bludu, pa su oni odgovorili da je to cin koji su Allah i Njegov Poslanik ucinili haramom! Na to je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Da covjek pocini blud sa deset žena, lakše ce racun položiti nego da to pocini sa suprugom svog susjeda!».
Razumljivo je da susjed vjeruje susjedu i da ima povjerenje u njega, pa kada je odsutan ocekuje da njegov susjed poštuje njegovu porodicu i sa potrebnom odgovornošcu se odnosi spram nje. Nažalost, mnogi to povjerenje iznevjere i bliskost komšiluka zloupotrijebe. Tome, svakako, uveliko doprinosi neislamski odnos koji je prisutan u našoj svakodnevnici, što se ogleda u brojnim sijelima na kojima se zajednicki druže i sjede muškarci i žene koji jedni drugima nisu u bliskoj krvnoj vezi.
Cak ima i takvih anomalija da susjed ude na kahvu kod svoje komšinke kada je njen muž odsutan. To se, cak, smatra sasvim normalnim. Upravo u takvom prisnom druženju koje se ponavlja, šejtan uljepša jedno drugom i cesto dode do cinjenja nemoralnih djela koja imaju štetne posljedice i po brak i po medukomšijske odnose. Jedini nacin da se to izbjegne je u islamskom nacinu življenja i respektovanju granica koje je islam uspostavio.

Primjer lijepog odnosa prema susjedu

Naši prethodnici su, precizno razumijevajuci poruke Kur’ana i sunneta u pogledu susjeda, pokazali u svojoj svakodnevnici kako se treba odnositi prema njima. Brojni su primjeri u islamskoj litaraturi koji govore o tome.
Dovoljno je navesti samo slucaj imama Ebu Hanife i njegovog susjeda. Naime, navodi se da je Ebu Hanife imao susjeda koji je pio alkohol i svaku noc kasno dolazio kuci, vicuci i galameci, tako da je ometao Ebu Hanifu u njegovom promišljanju i rješavanju šerijatskopravnih pitanja.
Jednu noc se njegov susjed nije vratio svojoj kuci, pa se Ebu Hanife sutradan raspitivao za njega i dobio informaciju da je taj susjed bio priveden u policijsku stanicu i tamo zatvoren. Ebu Hanife je odmah otišao u policijsku stanicu i intervenirao kod nadležnih organa da puste na slobodu njegovog susjeda.
Ovo je velicanstven primjer lijepog odnosa spram svog susjeda. Mnogi bi, za najmizerniju stvar i najmanju sitnicu, prijavili policiji svoga susjeda. Medutim, Ebu Hanife, iako je bio u velikoj mjeri uznemiravan ponašanjem svog susjeda, uocivši da ga nema i da je imao probleme sa policijom, interveni{e kod nadležnih organa, traživši da oslobode njegovog susjeda, a sve to poradi dobrosusjedskih odnosa. Naravno, ovakav nesebican postupak i vanredno mudar potez svakako ce doprinijeti da njegov susjed izmjeni svoj odnos i postane sasvim drugaciji. Kada bi se ovako postupalo u našoj svakodnevnici sve bi manje bilo svade, netrpeljivosti i neprijateljskog odnosa medu sudjedima.

Nadamo se da ce ovi svjetli primjeri iz Kur’ana i sunneta biti sasvim prepoznatljivi putokazi u našem odnosu spram susjeda, a da ce ovaj primjer velikog imama Ebu Hanife pripomoci da brže i bolje shvatimo da ce jedino lijep odnos i human gest prema susjedima dovesti do boljih rezultata i mirnijeg življenja u našem okruženju.

 

 
DR. Šefik Kurdić