RAZMISLI O SVOM FB PROFILU!

Zašto je ljudima draže da se bave onim što ih se ne tiče umjesto onim što ih se tiče?

Povod za ovo pitanje jeste jedan od najjačih statusa koje sam ikad pročitao na Facebooku, a glasi nešto u ovom smislu:

“RAZMISLI O TOME ŠTA ĆE OSTATI NA TVOM FACEBOOK PROFILU NAKON TVOJE SMRTI”

Evo, zamislimo da smo jutros predali dušu Gospodaru ljudskih duša. Brojni aspekti naših života bi ostali skriveni ljudima s kojima smo kontaktirali, koje smo poznavali ili bili na neki način povezani. I dobro je da je tako. Ne daj Bože da se sve obejani poslije.

Međutim. Desilo se i meni da pregledam profil osobe koja je napustila ovaj svijet. I zamišljao sam kako je FB profil samo jedan mali dio života čovjekovog kojeg je pisao vlastitom rukom. A kako li će biti tek sa knjigom koja neće ništa izostaviti? Ovdje pišemo samo ono što želimo i što hoćemo da neko može vidjeti, pa opet ima toliko toga čega bi se postidjeti mogli. A kako li je tek s onim što su nepogrešivi i plemeniti pisari zabilježili u našu knjigu? Svaki detalj. Javan ili skriven. Častan ili sramotan…

I zato se pitam: Zašto je ljudima draže se baviti onim što ih se ne tiče umjesto onim što ih se tiče?

Ovdje, trenutno, mislim samo na FB. Da se razumijemo, dio knjige naših djela koji se Facebook zove, nije smao ono što smo sami napisali, već i ono što smo dozvolili da nam neko napiše (jer smo ga/je imali među prijateljima). U knjizi naših djela će biti i naša ravnodušnost i dozvola da bez ikakvih posljedica brojni naši “prijatelji” bljuju mržnju i sade klice razdora u naša srca. U knjizi naših djela že biti i zavirivanje u živote drugih ljudi.

Neće nas oprati to što se oni sami nisu znali čuvati, jer Uzvišeni u Kur’anu veli “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta…” Prije nego njima naređuje da čuvaju stidna mjesta svoja, naređuje nama da obaramo poglede…

Aaaa, a koliko li je naših uhođenja, špijuniranja, traganja, došaptavanja, ogovaranja, zluradosti, ljubomore, podsmjeha, … ovaj FB svjedočio i svjedoči. Možete misliti kada bi ovi što bilježe svaki naš “klik” na serverima širom dunjaluka izdvojili naše dosjee. Svaki klik, svaki pogled, svaki preslušani i pogledani audio ili video klip, svaki pročitani tekst, svaku glupost,…
Vjerovatno se ne bismo ni postidjeli mnogo, jer…. jer je stid davno prestao da nastanjuje srca naša… Ono što bi se otrglo iz grudih naših jeste “ma daaaj…”, kao i sad. Ili bismo pak imali 1001 opravdanje.

I zato, DOSTA!!! Dosta glupostima, dosta profilima s kojih čitamo samo gluposti i grijeh,…

A ti, dragi prijatelju, ako si došao do kraja čitajuči ove riječi, želim podijeliti posljednju misao. Neće ovo (skoro) ništa promjeniti. Kod bilo koga. Pa ni kod tebe. Možda, ni kod mene. Jer, jer šejtan je davno oklesao ravnodušnost i nemar u srca naša.

Molim Uzvišenog za pomoć…

Sabahuddin ef. Sijamhodžić