Stepen „Er-Rida“ (Zadovoljstva)

Rekao je šejhul-islam ibn El-Kajjim, rehimehullah:

U stepene {إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ} „Samo Tebe obožavamo, i samo od Tebe pomoći tražimo.“ (El-Fatiha: 5.) spada i stepen Zadovoljstva
Učenjaci su postigli koncenzus da je ono pohvalno, a da li je i obavezno su se razišli na dva stava.

Čuo sam šejhul-islama ibn Tejmijju, Allah mu dušu posvetio, kako ta dva stava prenosi od Ahmedovih prijatelja, a sam je zagovarao stav o njegovoj pohvalnosti.
Rekao je: Nije došla naredba za njega, kao što je došla za sabur (strpljivost), nego je za njegove nosioce došla hvala i pohvala.

Rekao je: A što se tiče prenešene predaje: „Ko ne saburi na Mojim iskušenjima i nije zadovoljan Mojom odredbom neka traži Gospodara mimo Mene.“ ovo je „israilijjat“ (tj. prenosi se od sljedbenika Biblije) i nije vjerodostojno prenesen od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Kažem: Posebno kod onih koji smatraju da je ono spada u kategoriju stanja koja se ne stiču, nego su potpuno urođena, pa kako da mu se naredi, a nije u stanju da ga ispuni?
Oko ovog pitanja (tj. pitanja da li je Rida – zadovoljstvo Allahovom odredbom obavezno ili ne) putnici se razilaze na tri puta:

-Horosanci su rekli: Er-Rida spada u stepene (mekame) i ono je krajnji tevekkul (oslanjanje). Prema tome: Rob ga može svojim trudom steći.

-Iračani su rekli: Ono spada u stanja (halove) i nije podložno sticanju, nego je spušteno, zadesi roba poput ostalih halova.
A razlika između mekama i halova je što se mekami stiču, a halovi su čisti darovi.

-Treća skupina je presudila među dvjema prvim. Od njih je i El-Kušejri, autor „Er-Risale“ (Poslanice) i drugi, pa kažu: Moguć je spoj među njima tako što se kaže: Početek Er-Ridaa rob može steći i on spada u kategoriju mekama, a njegov kraj spada u kategoriju halova i ne može se steći, pa je njegov početak mekam, a kraj mu je hal.
Onaj ko ga smatra halom – stanjem, to dokazuje time što je Allah pohvalio njegove nosioce, i dao im epitete i podstakao ih k njemu, što upućuje na to da ga je moguće steći.

A Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je kazao: „Osjetio je slast vjerovanja onaj koje zadovoljan da mu je Allah Gospodar, islam vjera, a Muhammed vjerovjesnik.“
I rekao je: „Onaj ko kad čuje ezan rekne: ‘Zadovoljan sam Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Muhammedom poslanikom.’ biće mu oprošteni grijesi.“

Oko ova dva hadisa kruže stepeni vjere i kod njih se završavaju. Oni sadrže Er-Rida – zadovoljstvo rububijjetom (gospodarstvom) i uluhijjetom (božanstvenošću) Uzvišenog, Er-Rida – zadovoljstvo Njegovim Poslanikom i pokornsot njemu, te zadovoljstvo Njegovom vjerom i predanost njoj, a kod koga se nađe ovo četvero: on je istinski Siddik (istinoljubivi).
Ono je lahko na priči i jeziku, ali u suštini spada u najteža ostvarenja i ispite, posebno kada dođe u sukob s dušom i njenim prohtjevima. Tako postaje jasno da jezici govore o zadovoljstvu i ono je na jeziku, ali ne i u halu (stanju).

Er-Rida – zadovoljstvo Njegovom božanstvenošću sadržava zadovoljstvo samo Njegovom ljubavlju, strahom, nadom, utočištem, osamom i posvećivanju snage volje i ljubavi samo Njemu. Ko je zadovoljan sa svojim Voljenim, taj radi za Njegovo zadovoljstvo, a to podrazumjeva obožavanje i iskrenost radi Njega.

Er-Rida – zadovoljstvo Njegovim gospodarstvom sadrži zadovoljstvo s Njegovim odredbama prema robu i sadrži jednoću u oslanjanju na njega, traženje pomoći od Njega, povjerenje u Njega i oslanjanje na Njega. I da je zadovoljan sa svim šta uradi s njime.
Tako da prvo (tj. Er-Rida sa božanstvenošću) sadrži zadovoljstvo sa onim što mi je naredio, a drugo (tj. Er-Rida sa gospodarstvom) sadrži zadovoljstvo s onim što mu je odredio.

Er-Rida – da bude zadovoljan sa Njegovim vjerovjesnikom poslanikom: ono sadrži potpunu pokornost i predanost njemu, tako da mu bude preči od njega samog, da uputu ne uzima osim iz njegovih riječi, da se ne sudi osim pred njim, da mu ne sudi neko mimo njega i da nipošto ne bude zadovoljan presudom nekog drugog u bilo čemu imena, svojstava ili djela Gospodara Uzvišenog, niti u bilo čemu u slasti suštine vjerovanja i njegovih mekama – stepeni, niti u bilo čemu od vanjštinskih i unutarnjih propisa. U svemu tome ne smije biti zadovoljan presudom nekog drugog, niti je zadovoljan nečim osim njegovom presudom. A ako nije u mogućnosti, onda je suđenje pred nekim drugim poput hrane prinuđenog koji ne nađe ništa osim strvi i krvi. A u najboljem slučaju: da bude poput prašine kojom uzima tejemmum ako nije u mogućnosti upotrijebiti čistu vodu.

Er-Rida – zadovoljstvo s Njegovom vjerom: kada kaže, presudi, naredi ili zabrani: potpuno je zadovoljan i u srcu mu se nimalo tegobe ne nađe zbog njene presude, pa joj se potpuno preda makar bilo suprotno onom za čim mu duša i njegove strasti žude, ili stavu njegovih sljedbenika, učitelja ili grupacije.

 

Medaridžu-s-salikin (2/169.-173.)

 

Priredio: Kenan Ćosić