Zabranjene stvari u islamu

Za svakog vjernika je veoma bitno da zna šta je dozvoljeno a šta je zabranjeno kako bi bili sigurni da doista kročimo siratil-mustekimom ( pravim putem).
Govoreći o principima na kojima se bazira propis halala i harama dolazimo do još nekoliko veoma bitnih propisa koje ću ako Bog objasniti.
Jedan od principa kada govorimo o halalu i haramu jeste da je u halalu zamjena za ono što je haram.
Islam je došao da ljudima olakša njihov život i nije im ništa zabranio a da im nije u zamjenu dao nešto bolje i korisnije.
«Allah je zabranio vračanje, a zamijenio ga klanjanjem istihare. Zabranio je lihvarenje, ali je to zamijenio profitabilnom trgovinom.»
Isto tako Allah je zabranio muškarcima da nose svilenu odjeću, ali im je u zamjenu dao ukrasnu odjeću od vune, lana i pamuka. Zabranio je preljub, razvrat i
homoseksualnost, ali je ljudima u zamjenu dao zakoniti brak. On je zabranio opojna pića da bi ljudi mogli uživati druge napitke koji su korisni za tijelo i um. Zabranio im je nečistu hranu, ali im je dao druga korisna i prijatna jela.
Allah ne želi učiniti ljudima život bijednim, teškim i ograničenim, naprotiv On im želi olakšati, uputiti ih i milost im svoju dati, kao što kaže: «Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojma su išli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je.
Je li u islamu samo svinjsko meso zabranjeno?
Upotreba svinjskog mesa, kao i mesa divlje svinje, je najstrožije zabranjena Muslimanima. Dakle upotrebom svinjskog mesa, Musliman čini veliki grijeh prema
Allahu dz.š. Ovdje se poradzumjeva da je i svaki prehrambeni artikal koji sadrži makar i malo svinjskog mesa ili svinjske masti ili bilo kojeg sastojka koji vodi porijeklo od svinje, strogo zabranjen. Konzumiranje svinjskog mesa je zabranjeno iz više razloga, a najveći razlog te zabrane je štetnost svinjskog mesa po ljudsko zdravlje.
Šta Islam kaže o mesu životinje koja nije zaklana u ime Allaha?
Meso takve životinje zabranjeno je Muslimanu, jer sam čin klanja životinje u nečije drugo ime sem Allahovog narušava koncept Tevhida, temelja Islama. Da bi meso bilo dopušteno, Musliman je dužan spomenuti Allahovo ime prilikom klanja, rekavši: Bismilla, Allahu Akber!  El-Kurtubi navodi od Aiše, r.a., da je njoj postavljeno pitanje u vezi sa klanjem koje obavljaju stranci (nemuslimani) povodom svojih praznika i to poklanjaju muslimanima, pa je odgovorila: Ono što je zaklano povodom toga dana nemojte jesti, ali jedite plodove sa njihovih voćki. Allah, dž.š dozvolio je da se to jede u nuždi, pa kaže: ‘A ko bude primoran, bez svoje želje i pohlepe’, tj bez želje ili pohlepe, ‘njemu nije grijeh’ u tome.
Vrste mrtvih životinja koje su zabranjene Muslimanima za ishranu:
Udavljena životinja; to je npr. životinja koja je udavljena pomoću konopca, ili je pak neka teška stvar pala na glavu te životinje i time je ugušila.
Udarcem usmrćena životinja; to je životinja koja je ubijena udarcem štapa ili nekog drugog predmeta. Padom usmrćena životinja; životinja koja je uslijed pada npr. s visine izgubila život.
Ubodom usmrćena životinja; to je životinja koja je uginula nakon što je npr. bila probodena od strane neke druge životinje (rogovima te životinje).
Životinja koja je djelimično načeta od strane drugih životinja, npr. od strane psa, lava, itd.

U ovu kategoriju ne spada životinja koja je recimo ranjena i bude nađena od strane čovjeka koji je onda prekolje spominjući Allahovo ime, dok je životinja još živa. Takva životinja je onda dopuštena – halal.
Prvi razlog zabrane upotrebe mesa nabrojanih životinja je Allahova zabrana mučenja životinja, dakle nije dopušteno životinju gušiti, ili udarati dok ne umre jer time se životinja bezpotrebno muči. Islamski način klanja životinja je univerzalan po tom što se životinja ne pati prilikom klanja, jer puštanjem krvi onemogućava se dolazak krvi u mozak životinje čime ona gubi osjećaj i ne osjeti bol. Drugi razlog zabrane je štetnost takvog mesa po ljudski organizam.
Da li su Muslimanima dopuštene životinje iz mora?
Da, životinje iz mora, ribe, kitovi, itd., su dozvoljene Muslimanima za ishranu. Allah dž.š. kaže u Kur’anu a.š. slijedeće: Dozvoljen vam je ulov iz mora i hrana od toga (5:96), kao sto će, ako Bog da, doći kasnije u hadisu Anbera u Sahihu, zatim u El-Musnedu, El-Muvetta’u i Sunenima, u vezi sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, O moru stoji: /173/ Voda mu je čista, a uginula životinja iz njega je halal. Od Ibn-Omera navodi se merfu’ (predanje)
direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /174/ Dozvoljene su nam dvije vrste uginulih životinja i dvije vrste krvi: riba, skakavac, jetra i slezena.

Kakva je ishrana Muslimana u slučaju nužde?
Sve zabrane koje važe u Islamu u vezi sa ishranom, važe samo onda kada čovjek može da bira između halal i haram hrane. No međutim ako se čovjek nađe u takvoj situaciji da je prisiljen da upotrebljava haram hranu, jer nema druge hrane, onda mu nije grijeh da troši haram hranu da bi spasio svoj život. Neki alimi smatraju da čovjek u slučaju nužde treba da provede makar jedan dan i jednu noć bez hrane da bi mu bilo dopušteno da koristi haram hranu.

Da li Muslimani smiju jesti meso životinje koja je zaklana od strane kršćana?
Kako već znamo, meso mnogobožaca je zabranjeno Muslimanima. No međutim ako pogledamo na Kršcane, vidjet ćemo da oni ustvari vjeruju u jednog Boga, iako su iskrivili svoje učenje. U Kur’anu Allah dž.š. kaže slijedeće: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je
data Knjiga (Židovi i Kršćani), i vaša jela su njima dozvoljena…(Sura El-Ma’ida, ajet 5.)
Čitajuci ovaj ajet, možemo zaključiti da je meso Židova i Kršćana dozvoljeno Muslimanima, sve dok se kod klanja ne uoče vidljivi znaci širka, jer u tom slučaju je takvo meso zabranjeno Muslimanima. Ovdje mozemo zaključiti slijedece: Ako Musliman budo čuo da Zidov ili Kršćanin prilikom klanja životinje nečije drugo ime spominje, npr. Isusovo (Isa a.s.), a ne Allahovo, onda mu je meso te životinje haram – zabranjeno. Ovdje treba navesti da je Imam Malik r.a. mišljenja da zivotinje koje su zaklane za npr. Kršćanske slave i njihove crkve, mekruh (pokuđene) za Muslimane i to iz straha da su prilikom klanja spomenuli necije drugo ime, a ne Allahovo.
Klanje životinja u Danskoj i u drugim evropskim državama je suprotno islamskom klanju(životinja se udari u čelo nekakvim pištoljem, tek kada se životinja posve umiri, dakle umre, onda slijedi klanje i to nučije drugo ime a ne Allahovo, jer današnji kršćani nevjeruju u jednog Boga) ovakav način klanja je u islamu zabranjen, a meso od te životinje jesti je također zabranjeno (jer se takvo meso smatra strvinom). Zato vam se preporučuje da ne kupujete meso u njihovim radnjama (samoposlugama) već kupujte halal meso u muslimanskim mesnicama.
Da li nam je dozvoljeno meso životinje koja nije zaklana po islamskim propisima?

Većina alima smatra meso halalom samo onda kada je životinja zaklana po islamskim propisima. Naspram ovoga imamo jednu grupu malikijskih pravnika koji
meso smatraju halalom čak i onda ako životinja nije zaklana po islamskim propisima (presjećanjem grla). Oni se pozivaju na gore navedeni ajet iz sure Al-Ma’ida. Znači životinja koja je ubijena recimo elektro-šokom je po ovome dozvoljena Muslimanima, a Allah opet najbolje zna.

Šta kaže Islam o sredstvima koja opijaju?
O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili.
Ovdje važi pravilo oko kojeg su se složili svi islamski pravnici, a to je da svako sredstvo koje opija, alkohol, droga, itd., su strogo zabranjeni Muslimanima, kako u velikim tako i u malim količinama.
Šta kaže Islam o trgovini sa alkoholom?
Islam strogo zabranjuje trgovinu alkoholom, čak i sa ne-Muslimanima. Znači jednom Muslimanu je zabranjeno da uvozi ili izvozi alkohol, da radi u prodavaonici kao radnik ili šef u kojoj se prodaje alkohol. Muhammed s.a.v.s. je prokleo deset osoba koje imaju veze sa alkoholom, i to: Onoga koji ga proizvodi;Onoga za koga se proizvodi;Onoga koji ga pije;Onoga koji ga servira;Onoga koji ga nosi (transportuje);Onoga za koga se nosi (transportuje);
Onoga koji ga prodaje;Onoga koji zarađuje od njegove prodaje;Onoga koji ga kupuje;Onoga za koga se kupuje.(Prenosi Tirmizi)Ovdje je jasno kako se Musliman treba da ponaša naspram alkohola, droga i drugih opojnih sredstava, znači odbaciti alkohol, majku svih zala.

Da li Musliman alkohol može davati kao poklon?
Kako je zabranjeno konzumiranje alkohola, isto tako je zabranjeno i davanje alkohola kao poklona Muslimanima, pa cak i ne-Muslimanima. Dakle Musliman ne smije nikome alkohol poklanjati a niti ga od koga kao poklon prihvatati.
Muslimanu je isto tako zabranjeno prisustvovanje na feštama i proslavama na kojima se služi alkohol. Muhammed a.s. kaže: Svaki onaj koji vjeruje u Allaha i u sudnji Dan, neka nesjedi za stolom za kojim se pije alkohol.
Da li se alkohol može koristiti kao lijek?
Ovdje možemo reći slijedeće: alkohol koji i sam bolest, ne može nikada biti lijek. Jednom je jedan čovjek rekao Muhammeda a.s. da je vino koristio kao lijek, na to mu Muhammed a.s. rekao: Alkohol nije lijek, on je bolest. (Prenose: Muslim, Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi)
Ibn Mesud r.a. je rekao:Allah nije stvorio lijek u onome što je zabranio.(Prenosi Buhari)
Dakle nije čudo što Islam zabranjuje upotrebu alkohola prilikom pravljenja lijekova. Ovdje opet trebamo napomenuti da u slučaju opasnosti po život pacijenta, Islam dopušta upotrebu alkohola i to samo onda kada nemamo drugog sredstva koje bi moglo spasiti život pacijenta. Sva ova pravila važe i za drogu i druga opojna sredstva.
Odjeća i nakit – Šta kaže Islam o odjeći?

Islam dozvoljava, pa čak i zahtjeva od Muslimana da se lijepo oblači i da nosi lijepu odjeću. Da uživa u odjeći koju mu je poklonio Allah dž.š. Ljudima je odjeća potrebna za dvije stvari: Pokrivanje stidnih mjesta; i za ukrašavanje izgleda.
Allah dž.š. kaže u Kur’anu slijedeće: O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao!
On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju. Sura Al-A’raf, ajet 26.)
Znači, Allah dž.š naređuje Muslimanima da pokriju stidna mjesta svoja, jer nije moralno hodati po zemlji otkriven, a i pokrivanjem tijela se razlikujemo od životinja.
Da li su zlato i svila dopušteni muškarcima?
Ovdje važi opšte pravilo; Muslimanu muškarcu je zabranjeno nošenje zlata i svile. Dakle, nošenje zlatnog prstena ili lančića je zabranjeno muškarcima, isto tako nošenje svilene odjeće, kao npr. svilene košulje je zabranjeno muškarcima.
Dokaz za zabranu nošenja zlatnog prstena ” Poslanik – alejhi’s-selam – je jednom vidio zlatni prsten na ruci nekakva čovjeka. Smjesta mu ga je uzeo i bacio rekavši: „Pojedinci među vama kao da žele uzeti u ruke žeravicu i držati je!“· Nakon što je on otišao sa toga mjesta, neko upita onoga čovjeka: – Zašto ne uzmeš prsten i ne izvučeš kakvu korist od njega? – Ovaj uzvrati: – Tako mi Allaha, neću ga uzeti nakon što ga je Allahov Poslanik bacio! – (Muslim).
Ista zabrana koja se odnosi na zlatni prsten, tiče se i drugih predmeta od zlata kakve možemo vidjeti u raskošnika, npr. zlatno pero, zlatni sahat, zlatna kutija za cigarete i upaljač, zlatna proteza, itd. Međutim, Božiji Poslanik – alejhi’s-selam – je dopustio muškarcima da nose srebreno prstenje.
El-Buhari, preko Ibni Omera, prenosi: – Resulullah – alejhi’s-selam – je nabavio i nosio prsten od srebra. Nakon njega su ga nosili Ebu Bekr, a potom Omer i Osman, sve dok nije ispao u bunar Eris. (El-Buhari u poglavlju Odijevanje).
Dokaz za zabranu svile: Omer prenosi kako je Resulullaha – alejhi’s-selam – čuo kako govori: „Ne nosite svilu, jer oni koji je nose u ovom životu neće je nositi na onome svijetu“ (El-Buhari i Muslim; oni su također prenijeli i jedan drugi njemu sličan hadis preko Enesa).”
Ovdje postoji olakšica za osobu koja je npr. alergična na druge tkanine osim svile, u tom slučaju toj osobi nije zabranjena svila, uzimajući u obzir da ništa drugo ne može nositi osim svile.
Zlato i svila su dozvoljene ženama Muslimankama. Žena je izuzeta iz ove zabrane zbog svoje ženstvene prirode, jer su ljubav prema draguljima i nakitu nešto posve prirodno i prikladno za nju. Međutim, ona ne smije nositi nakit da bi zavodila muškarce i pobudivala njihove strasti. Prema hadisu: „Kada žena stavi parfem i izađe u muško društvo, a njezin miris bude tako jak da ga i drugi osjećaju, ona je preljubnica i svako oko (koje se za njom okrene) je oko preljubnika.“ (En-Nesai, kao i Ibni Huzejme i Ibni Hibban u svojim Sahihima).
Da li je muškarcu dozvoljeno nositi nakit?
Muškarcu nije dozvoljeno nositi ogrlicu, lančić i naruknicu i sve od nakita koji je
svojstven ženama –bez obzira što je srebreni a ne zlatni-, jer se time poistovjećuje sa
ženama, a Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio je poistovjećivanje
muškaraca sa ženama i obratno, naprotiv u hadisu Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma,
prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se sellem, prokleo muškarce
koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.
Što se tiče prstena dozvoljeno ga je nositi, a biva sunnetom samo onda kada bude
imao funkciju koju je imao i prsten Allahova poslanika.

Kakav je stav šerijata po pitanju pirsinga?
1. muskarcu nije dozvoljen pirsing ni na jedan dio tijela jer je ukrasavanje nakitom
osobenost i specificnost zenskog spola, a serijat zabranjuje da muskarci oponasaju
zene, i obrnuto, u stvarima koje su specificne samo za jedan spol.
Dokaz na to je hadis u kojem se kaze: “Allah dz.s. je prokleo zene koje oponasaju
muskarce i muskarce koji oponasaju zene.”
2. Ženama je dozvoljeno nositi nausnice!
Dokaz je da ne postoji hadis ili kur*anski ajet u kojem se to zabranjuje: “Dovoljan je
dokaz koji upucuje na dozvolu (busenja usiju zena radi stavljanja nakita) to sto
su Allah i Muhammed s.a.w.s. znali da to ljudi rade, a oni su to sutnjom
odobrili, a da je u tome bilo ikakve smetnje, dosla bi zabrana u Kur*anu i
sunnetu.”
3. Stavljanje pirsinga na nos, usnu, obrvu, jezik, pupak, spolni organ i bradavice na
grudima je moda i trend kod mladih na Zapadu koji je postao popularan krajem 20.
stoljeća. Također, za mlade pirsing predstavlja sredstvo pomoću kojeg žele da izraze
pripadnost određenoj grupi, te način potvrde sopstvenog identiteta, izdvajanja od
drugih i skretanja pažnje na sebe. A specifična grupa koja se izdvojila sa ovim
trendom i skreće time pažnju na sebe mahom su narkomani, uličari, huligani i
propaliteti raznih vrsta.
Prema tome, nema sumnje da je stavljanje pirsinga na dijelove tijela, osim ušiju,
osobenost i specifičnost zapadne kafirske omladine. S druge strane, zabranjeno
je muslimanima oponašanje kafira u stvarima koje su specifične samo za kafire, a
dokaz za to je hadis: “Ko oponaša neke ljude (neki narod), on je od njih”.
Kakva treba da bude nošnja žene Muslimanke?
Islam zabranjuje ženi da nosi odjeću koja ne pokriva sve dijelove dijela, koji se
nesmiju vidjeti, odjeću koja je prozirna i odjeću koja je uska. Muhammed a.s. kaže za
ovakve žene da su nage iako su odjevene, s obzirom da nose prozirnu odjeću. Žena
Muslimanka je dužna nositi odjeću koja nije prozirna, uska i koja pokriva sve dijelove
tijela osim lica, šaka i stopala.
Zašto moraju muslimanke da pokrivaju kosu?
Muslimani trebaju da paze na skromnost i u pogledu odjevanja. Da bi se izbjeglo to da se ljudi smatraju objektom požude, postoje u islamu propisi odjevanja kako za muškarce, tako i za žene. Odjeća ne smije biti ni tanka ni uska, da ne bi došlo do vidljivosti tjelesnih formi. Odjeća muškarca mora najmanje da pokriva područje od pupka do koljena, a kod žena odjeća mora da pokriva cijelo tijelo osim lica i ruku.
Ovi propisi proizilaze iz Kur`ana (24:31), a precizirani su kroz izjave Poslanika Muhammada. Ova pravila, kao i ostala pravila u islamu obavezni su za muslimane od puberteta, pošto to predstavlja ulazak u punoljetstvo .
Kakvo je stajalište Islama po pitanju oponašanja žena ili muškaraca?
Muhammed a.s. je zabranio ženama da nose odjeću muškaraca i zabranio je muškarcima da nose odjeću žena. On je prokleo žene koje oponašaju muškarce i
prokleo je muškarce koje oponašaju žene. Znači u Islamu je oponašanje muškaraca ili žena strogo zabranjeno. Povodom ovoga Muhammed a.s. je zabranio muškarcima nošenje odjeće koja je preukrašena. Ovdje možemo reći da Muslimanu nije dozvoljeno da se odjeva odjećom kojom želi da se izdvoji od drugih, zato što je npr. bogatiji, dakle hvaljenje odjećom je zabranjeno, muškarcima i ženama. Vidi članak o hidžabu.

 Šta kaže Islam o tetovažama, epiliranju i plastičnoj hirurgiji?
Islam je dozvolio muškarcu i ženi ukrase i ljepotu: “O sinovi Ademovi lijepo se obucite kad god krenete na molitvu…” Poslanik, a.s., je rekao: Allah je lijep i voli
ljepotu. Allah voli da vidi tragove Svoje milosti na Svom robu. Međutim, islam je protiv lažne i vještačke ljepote, tj. protiv svakog iskrivljavanja, deformacije, varanja i lažnog izgleda. Tetoviranja je jedna vrsta unakažavanja Allahovih stvorenja, jedna vrsta obmane i varanja.
Ovdje ćemo odmah navesti riječi Muhammeda s.a.v.s.: Muhammed a.s. je prokleo osobu koja pravi tetovaže i osoba kojoj se prave tetovaže…
Znači što se tetoviranja tiče, to je strogo zabranjeno u Islamu. Prvi razlog za zabranu je zato što se tetoviranjem gubi ljepota tijela, a drugi razlog je taj što se prilikom tetoviranja nanosi bol osobi kojoj se pravi tetovaža.
Tetoviranje ajeta i hadisa je još više zabranjeno od obične tetovaže, jer se time Allahove riječi pišu sa nečistom tvari, i na taj način se omalovažavaju. Zbog toga što se tetovaža ne može skinuti prilikom vršenja nužde, itd. Tetoviranje je strogo zabranjeno u islamu.
Što se plastične hirurgije tiče, Islam to vidi kao prevaru, jer mijenjanjem onoga što ti je Allah dao, ti vršiš prevaru. Isto tako Islam zabranjuje izmjene na ljudskom tijelu zato što neko hoće da ljepše izgleda. Ovdje se prvenstveno misli na plastične operacije. Dakle, svaka takva izmjena koja je uradjena samo radi uljepšavanja, a ne da bi se spasio zivot, je u Islamu strogo zabranjena – haram.
Čupanje obrva
Otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, je haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je rekao: “Čuo sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je prokleo žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja”. Nije poznato da je neko od učenjaka dozvolio čupanje obrva, a i da ima neko njegovo mišljenje se odbacuje jer je oprečno tekstu hadisa.
Iako se u hadisu zabrana odnosi na žene ona ima opće značenje pa obuhvata i muškarce jer je mudrost zabrane čupanja obrva zabrana mijenjanja Allahovog
stvaranja a to obuhvata i žene i muškarce.
Međutim, ako su dlake sa obrva izrasle u ružnom, deformisanom i nenormalnom obliku nema smetnje da se potkrate one dlake koje strše.
Kakvo je stajalište Islama po pitanju nošenja perike?
Islam dozvoljava sve što je dobro, a zabranjuje sve što je loše. Samim tim ovdje možemo već naslutiti odgovor. Islam zabranjuje nošenje perike muškarcima i
ženama. Isto tako zabranjeno je i ubacivanje dijelova kose u svoju vlastitu kosu da bi ljudi mislili da ta osoba ima više kose.
Nošenje perike je prevara, a Muhammed a.s. kaže: Onaj koji nas vara ne pripada nama. (Prenosi ga veliki broj ashaba r.a.)
Šta kaže Islam o farbanju kose?
Islam dopušta farbanje donijeo ga pred Poslanika a.s.. Poslanik a.s. je vidjeo njegovu bijelu kosu i rekao mu je: Ofarbaj je, ali ne koristi crnu boju.(Spominje se u Feth al-Bari)
Ovo ne znači da je farbanje kose crnom bojom zabranjeno, nego samo savjet. Zna se npr. da se Hassan r.a., Hussein r.a. i drugi nisu protivili farbanju kose crnom bojom. Preporučuje se farbanje kose hennom ili katmom. Henna daje crvenkastu boju dok katm kosi daje crnkastu boju sa crvenim presijevanjem. Ebu Bekr r.a. je farbao svoju kosu hennom i katmom, dok je Omer r.a. farbao svoju kosu samo hennom.

Šta kaže Islam o puštanju brade?
Ibn Omer r.a. prenosi od poslanika Muhammeda s.a.v.s. slijedeće:Razlikujte se od mušrika; pustite bradu i podkraćujte brkove.
Po pitanju puštanja brade neka ulema tvrdi da je brijanje brade mekruh(pokuđeno), dok druga grupa tvrdi da je to haram – strogo zabranjeno. Brada je integralno oličje muškarca i znak muškosti i pripadnosti muškom polu. Puštanjem brade se ne misli da se brada nekontrolisano pusti, ne naprotiv, brada se mora držati čista, i toliko duga da ne predstavlja smetnju. Svim Muslimanima muškarcima se preporučuje da nose bradu, jer brada je simbol Islama. Ako neki Musliman ne nosi bradu ugledajući se na kafire i na druge napredne i moderne osobe, pogotovo sa zapada, onda neka zna da je poslanik Muhammed a.s. rekao slijedeće: Ko oponaša jedan narod, on i pripada tom narodu.(Prenosi Ebu Davud)
Nikad nije prenešeno da je koji Musliman iz prve generacije brijao svoju bradu, a mi bi smo se trebali ugledati na Muhammeda a.s. i njegove ashabe r.a. Zaključak: Musliman treba pustiti bradu, a ne treba je brijati, a brkove treba skraćivati. ose Muslimanima. Muhammed a.s. je rekao: Židovi i Kršćani
ne farbaju svoje kose, pobrini se da ne budeš isti kao oni. (Prenosi Buhari)
Ovaj navedeni hadis ne predstavlja naredjenje, nego samo dobar savjet, što možemo zaključiti iz djela ashaba Muhammeda a.s., jer npr. Ebu Bekr r.a. i Omer ibn El-Hattab r.a. su farbali svoju kosu, dok recimo Ali ibn Ebi Talib r.a., Ibn Ka’b r.a. i Enes r.a. to nisu radili. Sada se pojavljuje pitanje: koju boju koristiti, kakvu vrstu, itd. Na dan osvajanja Mekke, Ebu Bekr r.a. je podigao svog starog oca, Abu Kahafa i donijeo ga pred Poslanika a.s.. Poslanik a.s. je vidjeo njegovu bijelu kosu i rekao mu je: Ofarbaj je, ali ne koristi crnu boju.(Spominje se u Feth al-Bari)
Ovo ne znači da je farbanje kose crnom bojom zabranjeno, nego samo savjet. Zna se npr. da se Hassan r.a., Hussein r.a. i drugi nisu protivili farbanju kose crnom bojom. Preporučuje se farbanje kose hennom ili katmom. Henna daje crvenkastu boju dok katm kosi daje crnkastu boju sa crvenim presijevanjem. Ebu Bekr r.a. je farbao svoju kosu hennom i katmom, dok je Omer r.a. farbao svoju kosu samo hennom.
Šta kaže Islam o puštanju brade?
Ibn Omer r.a. prenosi od poslanika Muhammeda s.a.v.s. slijedeće:Razlikujte se od mušrika; pustite bradu i podkraćujte brkove.
Po pitanju puštanja brade neka ulema tvrdi da je brijanje brade mekruh(pokuđeno), dok druga grupa tvrdi da je to haram – strogo zabranjeno. Brada je integralno oličje muškarca i znak muškosti i pripadnosti muškom polu. Puštanjem brade se ne misli da se brada nekontrolisano pusti, ne naprotiv, brada se mora držati čista, i toliko duga da ne predstavlja smetnju. Svim Muslimanima muškarcima se preporučuje da nose bradu, jer brada je simbol Islama. Ako neki Musliman ne nosi bradu ugledajući  se na kafire i na druge napredne i moderne osobe, pogotovo sa zapada, onda neka
zna da je poslanik Muhammed a.s. rekao slijedeće: Ko oponaša jedan narod, on i pripada tom narodu.(Prenosi Ebu Davud)
Nikad nije prenešeno da je koji Musliman iz prve generacije brijao svoju bradu, a mi bi smo se trebali ugledati na Muhammeda a.s. i njegove ashabe r.a. Zaključak: Musliman treba pustiti bradu, a ne treba je brijati, a brkove treba skraćivati.

Priredio: Rešad ef. Korać