ZLATNI SAVJETI ŠEJHA IBN SEHMANA O UČENJACIMA I ZNANJU

Šejh Sulejman ibn Sehman, Allah mu se smilovao, je rekao:

„Stvarno je za čuditi se onome ko se priklanja i uzima govor ljudi koji nisu učenjaci, niti su učili pred bilo kim od šejhova i ima lijepo mišljenje o takvima i o onom što govore i citiraju, a imaju loše mišljenje o šejhovima muslimana i njihovim učenjacima koji bolje od takvih poznaju riječi učenjaka i nemaju kod ljudi drugi cilj, osim da ih upute ka istini na kojoj je bio, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovi ashabi, selef ummeta i njegovi prvaci-imami.
Što se tiče ovih samoukih neznalica, većina njih – posebno oni među njima koji nisu sjedili pred učenjacima – ako i pozivaju ljude istini, pozivaju ih sebi, da lica ljudi odvrate sebi iz želje za ugledom, časti i vođstvom nad ljudima, pa kad budu upitani, daju odgovre bez znanja, pa odlaze u zabludu i druge zabluđuju.

Neki od selefa su rekli: „Ovo znanje je vjera-din, pa pripazite od koga svoj din uzimate.“ A neki učenjaci su rekli: „Sreća strancu i arapu kad prime islam je u slaganju sa sljedbenikom sunneta, a prava nesreća im je ako se slože sa sljedbenikom novotarije.“, ili kao što su rekli.

Ali je pravo umijeće da spoznaš sljedbenika sunneta i razlučiš sljedbenika novotarije. Sljedbenik sunneta ima znakove kojima se prepoznaje:

– Pridržavanje za Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u riječima, djelima, uputi i pravcu.

– Uzimanje riječi drugova Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i riječi tabi’ina i generacija dobrih prethodnika i upućenih imama nakon njih.

– Podučavanje ljudi pitanjima vjere, najvažnijih pa važnijih, i da ih odgaja na lahkim pitanjima prije teških.

– Da u svom poslu uzme pravac olakšavanja, kao što je rekao Uzvišeni: „I ja nisam od onih koji puno zadužuju.“ (Sad 86.), i rekao je, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Poslani ste da olakšavate, a ne da otežavate.“ (Tirmizi, a njegova osnova je kod Buharije i Muslima) i: „Čuvajte se pretjerivanja! One prije vas je upropastilo pretjerivanje u vjeri.“ (Ahmed i Nesai)

I rekao je, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kad su etipoljani došli na dan bajrama da igraju u mesdžidu, a on ustao da ih gleda: „Neka znaju židovi da u našoj vjeri ima širine. Poslan sam sa čistom (hanifijje), tolerantnom (semha) vjerom.“(Osnova ovog hadisa je u dva sahiha. Hafiz u “Fethu” je o ovom dodatku rekao: Bilježi ga Es-Siradž putem ebu Zenada od Urve od Aiše, radijallahu ‘anha. (Fethul-Bari: 2/444.))

Imad ibn Kesir, rahimehullah, ga spominje u komentaru Njegovih Riječi: „Reci: “Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik.“ (El-En’am 161.), kao i druge osobine kojima se odlikuje ehlu-sunnet vel-džemat.

– Od toga je i da čovjek poznaje ono što naređuje i što zabranjuje, da bude blag u onom što naređuje i blag u onom što zabranjuje, pažljiv s onim što naređuje i pažljiv s onim što zabranjuje.

A od znakova novotara je:

– ekstremizam, krutost i pretjerivanje u vjeri

– prelazak granice u naredbama i zabranama

– potraga za onim čime će opteretiti ummet i otežati mu

– uskogrudnost i jednoumlje u pitanjima vjere

– proglašavanje nevjernicima zbog grijeha i nepokornosti i druge stvari koje su poznate kao osobine novotara.
(Minhadžu ehlil-hakki vel-ittibai: 24.-26.)

Preveo: Kenan ef. Ćosić