Znaj čovječe da te Allah vidi gdje god da si

Draga braco i cijenjene sestre, draga omladino.
Ponekad se covjek zapita zasto ljudi grijese? Zbog cega upadaju u grijehe? Zasto ne obavljaju svoje duznosti koje im je Allah naredio? Zasto se ne klone harama itd?

Danasnjom hutbom cu pokusati da odgovorim na ova pitanja i da pojasnim kako i na koji nacin covjek moze biti pokorniji Allahu dz.s.
Kao najveci razlog zasto ljudi cine grijehe jeste njihova priroda s kojom su stvoreni. Covjek ma koliko se trudio ma koliko se borio i grijeha cuvao zasigurno ce se desiti da ce nesto slagati, nekoga prevariti, nesto opsovati, nekoga uvrijediti, koji namaz propustiti itd. Sve ovo nije razlog da covjek ustraje u grijehu, naprotiv osnova je da se covjek bori protiv grijeha, da ih izbjegava, da ih ne cini, a nije osnova grijehe ciniti.Allah Uzviseni govori o tome i kaze:

“Ljude i dzinne nisam nizasto drugo stvorio nego da mi ibadet cine”.
Dakle, pokornost je osnova i ona je nas cilj a ne grijesenje.
Ljudi isto tako upadaju u grijehe zbog slabosti svoje duse pred njenim prohtjevima. Te slabosti sejtan dobro zna i maksimalno ih koristi u borbi protiv covjeka ne bi li ga odveo u uzasni Dzehennem koji je sejtanu jos davno obecan.
Vallahi mi nismo ni svjesni kolika nam opasnost prijeti od ovog opakog igraca. Mi ga ne vidimo, ali on je tu. Dosaptava nam sve ono sto je lose, sto ce nas odvesti propast, jer sejtan ne zeli da bude sam u Dzehennemu, treba mu drustvo, zato ne dozvolimo sejtanu da nas prevari i da nam grijehe cini lijepim i primamljivim.
Doista ima ljudi koji sa sejtanom jedu, hodaju druze se i piju, i takve sejtan ne pusta lahko. Govori se kako su se sastala dva sejtana, jedan je bio debeo, namirisan i lijepo raspolozen, a drugi je bio mrsav, jadan i iznuren. Upita ga ovaj sta je s tobom, zasto si tako mrsav. Kaze ovaj, moj gazda kada hoce da udje u kucu kaze Bismillah, i ja moram napolju spavati. Kada hoce da jede kaze Bismillah, ostadoh gladan. Kada hoce da pije kaze Bismillah, i ostadoh zedan. I tako svaki dan. Eh, rece ovaj, moj gazda kad ulazi u kucu nista ne kaze i ja udjem s njim i spavam u njegovom krevetu. Kada hoce da jede ne spominje Allaha pa se i ja sa njim najedem. Kada hoce da pije ne kaze nista, pa se i ja sa njim napijem.
Znajmo braco draga da nas sejtan i njegova vojska vrebaju sa svih strana, zato trazimo utociste od ovog prokletnika uceci: Euzu billahimines-sejtanir-radzim. Trazim utociste kod Allaha od prokletog sejtana.
Pored ovog faktora kljucnu ulogu u ljudskom grijesenju igra i slabost imana. Sto god covjek vise grijesi to mu je iman slabiji, to se manje Allaha boji.
Zasto kod ljudi nema straha od Allaha? Zasto ga se ne boje? Zar smatraju da Allah ne zna ono sto oni cine, i zar misle da ih Allah ne vidi??? Allah Uzviseni kaze:

“Zar ljudi ne znaju da Allah zna sta oni taje i sto na javu iznose”.(El-Bekare, 77)
Prenosi se da je kod Ibrahim ibn Edhema dosao neki covjek i rekao mu : O Ebu Ishak ! Bio sam nepravedan prema sebi, pa kazi mi nesto sto ce me sprijeciti da cinim grijehe i sto ce ocistiti moje srce.
Ibrahim mu je odgovorio : Ako prihvatis pet stvari nece ti skoditi grijeh niti ce unistiti uzitak. A koje su to stvari -priupita covjek.
– Prvo kada htjednes da se ogrijesis o Allaha dz.s., nemoj jesti Njegovu opskrbu. A sta cu onda jesti kada je sve na zemlji Allahovo ? Upitao je covjek. Ibrahim mu odgovori : Hej bolan ! Pa je li lijepo da grijesis prema Allahu dz.s., a jedes Njegovu opskrbu ? Nije lijepo, odgovori covjek i upita za drugu stvar. (Doista zapitajmo se je li lijepo pred Allahom grijesiti, a njegovom nafakom se nasladjivati???)
– Ibrahim mu je rekao : Kada pozelis da ucinis grijeh, nemoj hodati po Allahovoj zemlji ! Ova stvar je teza od prve ! Gdje cu onda zivjeti kada je sve od istoka do zapada Allahovo. Pa je li lijepo da grijesis prema Allahu, a zivis na Njegovj zemlji. Nije lijepo odgovori covjek i upita za sljedecu stvar.
– Ibrahim mu je rekao : Kada pozelis da uradis grijeh, a svjestan si da jedes Allahovu opskrbu i zivis na Njegovoj zemlji, onda nadji mjesto gdje te niko nece vidjeti pa grijeh ucini ! Ibrahime ! Kako je to moguce, kada Alah dz.s., zna sta kriju nase duse ?
– Ibrahim rece : Pa je li lijepo da grijesis prema Allahu dz.s., a jedes Njegovu hranu, zivis na Njegovj zemlji i On te posmatra i gleda sta radis ? Nije lijepo odgovori covjek i upita za sljedecu stvar.
– Ibrahim je rekao : Kada dodje melek Azrail da ti dusu uzme, reci mu neka te priceka dok se ne pokajes i koje dobro djelo ne uradis. Covjek rece: Nece me poslusati. Ibrahim je odgovorio: Hej bolan! Pa kada ne mozes odgoditi Azrailov dolazak do tvog pokajanja i sigurno znas da kada on dodje, nema odgadjanja, kako se onda mozes nadati spasu?
Zatim je covjek zatrazio da mu odmah kaze i petu stvar.
– Ibrahim je rekao: Kada ti dodju Zebanije (meleki cuvari reda u Dzehennemu) na Sudnjem danu da te povedu u Dzehennem, nemoj ici sa njima! Covjek rece: Meleki to nece dopustiti. A Ibrahim mu rece: Pa cemu se onda nadas?
Covjek je rekao : O, Ibrahime ! Dovoljno je dovoljno ! Od Allaha, dz.s., oprost trazim i Njemu se kajem. Kazu kada je cuo ove mudre savjete da je Allahu dz.s., bio pokoran sve do svoje smrti.

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada čovjek pogriješi, na njegovo srce stavi se tamna mrlja, pa ako se pokaje, odustane od tog grijeha i zamoli za oprost, oslobodi se njegovo srce i ono postane čisto.
Ako se, pak, vrati griješenju, crnilo na srcu se povećava dok srce u potpunosti ne potamni. To je nečistoća srca koju je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu riječima: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (Musned i Džamiu-t-Tirmizi)

– Griješenje prema Uzvišenom Allahu ostavlja traga i ima svoje posljedice na srce i dušu čovjeka, na dunjaluku i na ahiretu. Grijeh prema Allahu, subhanehu ve te’ala, je razlog umanjivanja znanja koje se posjeduje, a također i razlog nemogućnosti stjecanja novog znanja. Čisto islamsko znanje je Allahovo, subhanehu ve te’ala, svjetlo i On ga daje samo bogobojaznim osobama, dok biva uskraćeno grješnicima.

Kada je Imam Šafija, rhm., došao učiti kod Imama Malika, rhm., Malik je bio zadivljen njegovim jakim pamćenjem, bistrinom uma i poznavanjem Allahove vjere, pa mu je rekao: Vidim da ti je Allah Uzvišeni podario Svoje svjetlo, stoga ga nemoj ugasiti tamom grijeha.

– Uskraćivanje nafake i opskrbe jedna je od posljedica griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. Svaki vjernik, ukoliko ga snađe teška situacija, pa se u njoj strpi radi Allaha, subhanehu ve te’ala, osloni se na Njega i samo kod Njega traži izlaza, Allah će mu dati izlaz odakle se i ne nada. Rekao je naš Uzvišeni Gospodar: “…a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan…” (El-Talak, 2.-3.)

Za razliku od bogobojaznosti koja je uvijek bila razlogom Allahove, subhanehu ve te’ala, pomoći, griješenje i nepokornost su ti koji bivaju razlogom teškog i tegobnog života. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Zaista se robu uskraćuje opskrba zbog njegova griješenja. (Ahmed u Musnedu)

– Onaj ko griješi prema Allahu, subhanehu ve te’ala, gubi povjerenje i kod Allaha, dž.š., i kod ljudi. Neki od selefa (dobrih prethodnika) bi govorili: Kada god bi pogriješio prema Allahu, subhanehu ve te’ala, to bih primijetio na svojoj ženi, pa čak i na svojoj jahalici.

Rekao je Hasan el-Basri, rhm.: Grješnici su kod Allaha izgubili svaku vrijednost, jer da nije tako Allah bi ih sačuvao griješenja. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: “…a koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti.” (El-Hadždž, 18.)

– Grješnik gubi svaki osjećaj za veličinu grijeha. On ih vidi sitnim i postaju mu svakodnevnica. Bilježi Imam Buhari rhm. od Ibn Mes’uda, r.a., da je rekao: Vjernik kada počini grijeh, vidi ga velikim kao brdo i svakog časa očekuje da se ono sruči na njega i uništi ga, dok grješnik svoj grijeh vidi poput mušice koja sleti na njegov nos, a on je otjera rukom.

– Grješnika ne bole njegovi grijesi, baš kao što neko lijepo reče: Mrtvoga ne bole rane. Zbog toga na grijeh ne uzvraća pokajanjem, nego svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti Allahu, zbog koje je stvoren.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: “Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?” (El-Furkan, 43.)

– Neki od prethodnika su smatrali da se ovdje misli na onoga ko se za svačim, što god mu na um padne, povodi, pa na ovome svijetu živi kao životinja, ne znajući za svoga Gospodara i ne robujući Mu kako je to On naredio i zabranio, nego biva od onih, za koje Uzvišeni kaže: “…koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere…” (Muhammed, 12.)

Međutim, uživaće u tome kratko vrijeme, jer njegovo griješenje je utjecalo na skraćivanje njegova života. Islamski učenjaci su se podijelili u tri grupe po ovome pitanju:

1. Jedni od njih kažu da se grješnicima uskraćuje bereket u životu, tako da, ma koliko dugo živjeli, život im prođe brzo, kao da su na jedna vrata ušli, a na druga izašli.

2. Drugi kažu da uistinu griješenje čini život kraćim, pa tako ukoliko čovjek konzumira neka opojna sredstva, nakon kraćeg vremena ona će utjecati na njegovo zdravlje i ubrzati njegov odlazak sa ovoga svijeta.

3. Treći kažu da je pravi život život srca, a Allah, subhanehu ve te’ala, je učinio srca grješnika mrtvim, kao što kaže: “…tvari su, nisu živi.” (El-Nahl, 21.) Tako da su grješnici ustvari mrtvaci koji dunjalukom hode.

Kao što na dunjaluku njihov život nije bio ispunjen istinskom srećom i na budućem svijetu neće živjeti životom sreće i rahatluka, niti će moći umrijeti pa da izgube osjećaj patnje i bola nego će im biti, kao što kaže Allah Uzvišeni: “…i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti, njega će teška patnja čekati.” (Ibrahim, 17.)

Ono o čemu treba svaki grješnik da razmisli, jeste da sve posljedice koje ga pogađaju zbog njegovih grijeha osjećaju i snose posljedice svi ostali na dunjaluku, ljudi i životinje. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru…” (El-Rum, 41.)

Rekao je Ebu Hurejre, r.a.: Zbog griješenja grješnika uskraćuju se blagodati i pticama u gnijezdu.

Rekao je Mudžahid, rhm.: Kada se desi teška godina i kada se uskrati kiša, životinje proklinju grješnike od Ademovih sinova i govore: Ovo su znaci griješenja sinova Ademovih.

Znaj covjece da te Allah vidi gdje god da si. Znaj da Allah zna za svaki listak koji otpadne s grane, zna sta tvoja prsa taje, sta ti je u srcu. Zna kuda tvoje oci gledaju. Allah vidi svaki tvoj grijeh bio on veliki ili mali. Allah te vidi kada stanes na namaz, ali te isto tako vidi kada lezis u krevetu i ne ustajes na sabah. Zar mislis covjece da od Allaha mozes nesto sakriti, da Allah nece znati za svaki tvoj propust, za svaki tvoj grijeh? Jesmo li svjesni da nas Allah doista vidi??? Neki mozda jesmo, a neki nisu. Oni koji to nisu trebaju na svakom koraku ponavljati Allahove rijeci: “Allah sve cuje i sve vidi”, sve dok te rijeci ne udju u nase srce i dok ne shvatimo da je Allah Svemocan, da doista sve cuje, sve vidi i sve zna.
Od Allaha se ne mozemo nigdje sakriti. Allaha ne mozemo prevariti. Moramo biti svjesni da iako mi Allaha ne vidimo Allah nas vidi. To je ujedno i najveci stepen imana, zvani ihsan, a to je da Allaha obazavas kao da ga vidis, jer ako ti njega ne vidis On tebe zasigurno vidi.

Molim Allaha Uzvisenog da nam omili u nasim srcima islam, iman i ihsan, a da nam omrzne nevjerstvo, grijesenje i nepokornost, i da nas ucini od onih koji ce ga na svakom koraku spominjati i koji ce ga se uvijek bojati. Amin

Bilal ef. Hodzic